Akademski zbor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Dionice

Voditelji dionica muku muče s pretjeranim mailovima i uvažavanjem svačijeg mišljenja. Prednost je njihove dužnosti što znaju horoskopski znak, hobije, adresu i broj telefona svakoga člana svoje dionice što im pruža posebnu priliku da ih izbezume. Promptni i ažurni, nerijetko će iz ljubavi prema zborašima oprostiti nedolazak na probu i u evidenciji dolazaka u kućicu kraj njihovoga imena upisati plusić.

Sopran

Osim vječnoga “diva sindroma”, karakterizira ih konstantna zarazna energija. Kad ne pjevaju bez po’ muke do b2, uvijek smognu snage za, često bučno, pričanje (pa čak i kad je 22:38, a proba je počela u 20h). O čemu? Nismo sigurni da to ovdje smijemo napisati. Sopranistice o altisticama misle da bi potajno željeli biti soprani, tenore vole jer s njima mogu pjevati duete, a basovi ih zapravo diraju u dušu. Miljenice su dirigenata, posebno Vinka, čijeg se citata “Ne možete se oglušiti na umjetnost soprana” uvijek prisjete s ponosom.

Alt

Koji ono glas one uopće pjevaju (lat. altus = visok)? Poistovjećuju se s cijelim zborom jer pjevaju sopranske visine, tenorske dubine, a zapravo su u isto vrijeme izvrsne i neprimijećene kao i basovi. Budući da se ne smiju žaliti kako im je pjesma “previsoka” ili “preniska”, često uživaju u tajnim zavjerama kada namjerno pjevaju krivo samo kako bi soprani zvučali kao da su u falšu. Jedina dionica koju zapravo vole su basovi, i to zato što ih jedino u usporedbi s njima znaju pohvaliti.

Tenor

Uvijek se žale kako im je pjesma previsoka. Zapravo mogu pjevati i puno više, ali to bi potvrdilo basovsku tezu da nijedan muškarac ne može toliko cviliti. Tenore je ipak nemoguće uvrijediti – jedino mišljenje do kojeg je njima stalo je njihovo vlastito, a ako budu htjeli tuđe, dat će im ga. Vođe dionica brinu se da se naši tenori ipak spuste na zemlju pa tu i tamo dođu na probu. Mnogi ovo ne znaju, ali oni su dionica koja najviše miče svojim obrvama za vrijeme pjevanja. Sve u svemu, oni su perfekcionisti, a to se odražava i na njihovo pjevanje.

Bas

Pjevaju samo jedan ton cijelu pjesmu, ali će se zato svojski potruditi da budu što glasniji. Budući da je uvijek nestašica basova, zbor ih drži kao kap vode na dlanu. Kad kažemo zbor, mislimo na altistice jer sopranistice i tenori ipak žive u paralelnom svemiru. Na basovske se dubine uvijek naježe alti misleći da taj njihov jedan ton daje smisao svakoj pjesmi. Nijedan bas nije s Filozofskog fakulteta, pa za sebe tvrde da su jedini “pravi” muškarci u zboru. Ovi dečki definitivno su najčudnija i najsimpatičnija stvorenja, što potvrđuju i njihovi voditelji.